Novosti i obavijesti

Ramska noć 2015

Ramska noć 2015

Šahovski turnir u povodu Dana neovisnosti Republike Hrvatske

Sve ljubitelje šaha pozivamo na šahovski turnir u povodu

Dana neovisnosti Republike Hrvatske.

Turnir počinje u 14 sati 11. listopada 2015., 
a održava se u našim prostorijama na Mirabellplatzu.

Dobro nam došli!
Hrvatska krovna udruga i šahovski klub "Pješak"

Proslava Dana državnosti Republike Hrvatske

U nedjelju 28. lipnja 2015. godina proslavljen je 24. rođendan suverene, neovisne i samostalne Lijepe Naše. Zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Austriji mr. Silvio Kus i počasni konzul Republike Hrvatske u Salzburgu ing. Hubert Palfinger, nakon prigodnog govora i rezanja rođendanske torte, poželjeli su sve najbolje našoj dragoj slavljenci te brojnim Hrvaticama i Hrvatima, koji su pjesmom proslavu učinili još ljepšom.

Dobro raspoloženi bili su i natjecatelji, sudionici nogometnog turnira održanog u povodu Dana državnosti. Posebice se to odnosi na pobjedničke momčadi.
Nastupilo je deset jakih sastava. Do kraja natjecanja bilo je vrlo neizvjesno komu će pripasti tri boda, a nemali broj utakmica odlučivali su udarci s bijele točke.
U skupini starijih najbolja je bila ekipa „Croatia“, a u grupih mlađih „Torcida“.

Sportski su dio vodili uvijek vrijedni Juro Ljubić i Ilija Sliško, a vještinu pripreme ukusnih jela dokazivao je marljivi Petar Barukčić sa suradnicima.

Laura Jović, učenica Hrvatske dopunske škole, veliki je pljesak nazočnih izmamila dirljivom recitacijom „Naša zemlja“.
Cijelo popodne, pa do večeri, društvo je zabaljala vesela družina “Zrinjski“ iz Čakovca.

Prisjetili smo se 25. lipnja 1991. godine, kada je Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, proglasivši ju neovisnom državom.
Hrvatska je krvavo se braneći održala svoju samostalnost.
Da bi vazda sretna bila!

>> GALERIJA SLIKA <<

dzd, 2015.

Zasluženi odmor do rane jeseni

Podjelom školskih knjižica 20. lipnja 2015. okončana je nastavna godina 2014. – 2015. Učenici hrvatske dopunske nastave sa svojim roditeljima i učiteljima školsku su godinu ispratili projekcijom fotografija koje svjedoče o njihovim izvannastavnim aktivnostima, a potom, u dobrome raspoloženju, zakuskom.

dzd, 2015.

Izlet u Istru

Već treću godinu zaredom učitelji  Hrvatske dopunske škole organiziraju izlete u Hrvatsku . Tako su ove godine odlučili posjetiti Pulu i usput razgledati još par gradova u Istri. U subotu 30. svibnja 2015. godine dvadeset i šest učenika i dvadesetak roditelja, zajedno s učiteljima, krenuli su za Istru. Kako je protekao put i kako je bilo, opisala je mati jednog učenika, koja je prvi put putovala na izlet ovakve vrste.

>Subota, rano jutro. Dok je još Salzburg spavao, naša ekipa Hrvatske dopunske nastave živahno je zauzimala mjesta u autobusu . Program je bio super - Rovinj, Poreč Pula, a i vrijeme su nam najavili - toplo i sunčano!!!
>Startali smo točno u pola pet. Približavajući se slovenskoj granici promijenili smo rutu putovanja i krenuli prema Trstu. Odlična odluka,  jer je put postao još zanimljiviji. Prolazeći pored tršćanskog zaljeva djeca su susret s morem popratila radosnim uzvicima, naravno i fotoaparati su odradili svoje....
>Zaustavili smo se u Portorožu, gradiću na slovenskoj obali i pohrlili na kavu. Djeca ravno na obalu radoznalo promatrajući  brojne meduze u moru! Nakon konzultacije s vozačem autobusa zaputili se prema Fažani, gdje smo desetak minuta uživali u pogledu na Brijune, pržeći se na vrućem suncu!!
>Put nas je onda odveo u Vrsar. Pauza za ručak! Zaposjeli smo prvi restoran koji nam je bio pri ruci. Naš sljedeći cilj bio je Pula, gdje nas je po preporuci Jože Dragića dočekala ljubazna djevojka Dana - naš vodič kroz Pulu.  Najprije grandiozna arena, gdje smo napravili milijun fotografija u svim pozama. Djeca su glumila gladijatore, istraživala kameno gledalište. Puni dojmova produžili smo dalje u grad, susrećući se s ostalim znamenitostima kao što su Zlatna vrata u centru, pa kapela svete Marije, Forum itd.
Oko 18 sati stigli smo i do našeg odredišta, hotela „Pula“, gdje smo večerali . Nakon toga uživali smo u slobodnoj večeri: djeca uz sportske aktivnosti , a roditeljii uz dobru kavu i piće.

Dogovoreno je i odlučeno da se sutradan razgleda Rovinj. U Rovinju se održavalo Red Bull air race, svjetsko prvenstvo, te smo stoga očekivali veliku gužvu pri ulazu u grad, no ušli smo bez problema, možda zahvaljujući i austrijskoj registraciji našega autobusa!  Pošli smo u razgledavanje grada, popeli se do crkve sv. Eufemije, uživali u prekrasnom pogledu na rovinjski arhipelag, prošetali po uskim ulicama. Ukratko: bilo je jako lijepo! Sunce je već jako ugrijalo kada smo stigli u Poreč. Tamo smo imali stanku za ručak, a prije toga, naravno, kratko razgledavanje stare Eufrazijeve bazilike, jedne od najljepših  sačuvanih spomenika bizantske umjetnosti na sredozemlju. U Poreču smo se podijelili u grupe – netko na ručak, netko u shoping, netko u šetnju – uglavnom, i tu smo  uživali u prekrasnom sunčanom danu. Ubrzo se primaklo vrijeme odlaska . Krenuli smo kroz Poreč prema Novigradu - i pravac Karavanke, tj. Austrija. Što smo se više približavali cilju to je vrijeme  bilo lošije, hladnije, a oblaci sve veći, no naše raspoloženje u busu bilo je odlično, uz različite pjesme, šale i pošalice!!!  U Salzburgu nas je dočekao (a što se drugo moglo očekivati) pljusak i vratio nas u svakodnevnicu, no prekrasni dojmovi s ovog  kratkog, ali intenzivnog, izleta u Istru još će dugo trajati.

Ljerka Dominković

Ljerkinom osvrtu ne treba dodatak. Preostaje nam samo da se zahvalimo Hrvatskom centru, župniku i Hrvatskoj krovnoj udruzi na potpori i pomoći pri organiziranju ovoga putovanja. A roditeljima i djeci zahvaljujemo na ugodnoj atmosferi i dobrom društvu.

Učitelji Hrvatske dopunske nastave

GALERIJA SLIKA

Posjet Hrvatima u Gradišću

Još je gotovo prije pet desetljeća Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću za tisak priredilo „Zbirku najobljubljenijih hrvatskih narodnih pjesmic iz Gradišća i stare domovine“.
Tu smo zbirku dobili na poklon od dvojezične Osnovne škole iz Uzlopa (njemački Oslip).
Pjesmarica počinje rodoljubnom himnom gradišćanskih Hrvata – „Hrvat mi je otac“:

Hrvat mi je otac
i Hrvatica mati,
a ja sam njeva krv
i vijerni sin Hrvat.
/: Za moj hrvatski rod
ću živit, ću umrit!
Zakriknut ću: hurra!
da čuje cijeli svit! :/


I upravo u duhu te pjesme dočekali su nas, učitelje, suradnike i učenike Hrvatske dopunske škole iz Salzburga, domaćini u Uzlopu. Doista smo se osjećali kao da tamo i pripadamo:

„Koliko smo, to smo, nek mali roj i broj, Hurra, Hrvati smo! Hurra k svojem svoj!“

Srdačno su nas primili ravnateljica škole gospođa Ljuba Palatin-Wild i njezine pomoćnice iz Hrvatskoga kulturnoga društva. Naši su se domaćini pobrinuli za okrjepu i dobro
raspoloženje, a najmlađi učenici izveli su prigodnu recitaciju uz simpatičnu koreografiju.
Uzlop je općina u austrijskoj saveznoj pokrajini Gradišće, administrativno pripada kotaru Okolica Željezna (njemački Eisenstadt – Umgebung), a većinsko stanovništvo čine gradišćanski Hrvati. Od ravnateljice smo doznali s kojim se radostima i poteškoćama susreću u radu s djecom. Gospođa Palatin, dugoje i strpljivo odgovarala na pitanja koja su postavljali naši učitelji, naši učenici i njihovi roditelji.





Škola u Uzlopu bila je, dakle, naša prva adresa na jednodnevom putovanju u Gradišće (Burgenland).
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine i procjenama u Austriji živi oko 120.000 Hrvata od kojih šezdesetak tisuća posjeduje hrvatsko državljanstvo. Od tog broja, oko 30.000 su gradišćanski Hrvati dok su ostali Hrvati useljenici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine od kojih veliki broj posjeduje austrijsko državljanstvo.
U XVI. stoljeću u Austriju bježeći od Turaka dolazi prvi veliki doseljenički val Hrvata. Hrvati pristigli iz Bosne, Like i Slavonije naseljavaju granično područje između Austrije, Mađarske i Slovačke koje danas čini upravo širi prostor austrijske savezna pokrajine Gradišće.
O povijesti Gradišćanaca na putu do odredišta referirao je učitelj Ivica.



Podrobnije o gradišćanskohrvatskom jeziku napisano je mnogo knjiga, a našim čitateljima prenosimo na tu temu najosnovije sa stranica Wikipedije: „Unatoč moru velikih i uređenih jezika koji ih okružuju Gradišćanski Hrvati očuvali su hrvatski jezik i njegove narodne govore iz svih hrvatskih krajeva sa kojih potječu. Gradišćanskohrvatski mikro jezik isto kao i opće hrvatski standardni jezik objedinjuje gradišćanskohrvatske čakavske, štokavske i kajkavske govore, za razliku od općehrvatskoga standardnog jezika koji se temelji na najrasprostranjenijoj hrvatskoj štokavštini, gradišćanskohrvatskom književnom mikro jeziku temelj je hrvatska čakavština zbog najrasprostranjenosti ovoga hrvatskoga narječja u Gradišću. Zanimljivo je kako su sva tri hrvatska narječja u Gradišću znatnije ujednačenija o onih u domovini i to prvenstveno poradi toga što ih nije razdvajala višestoljetna vladavina različitih carstava. Po porijeklu dijalekti su većinom srednječakavski (s kajkavskim oazama), južni čakavski i zapadnoštokavskom ikavicom (koja se radi arhaizama zna i izdvajati u poseban, vlahijski dijalekt). Zakonom o narodnostima iz 1863. koji je u Ugarskoj osiguravao nemađarima uporabu materinskog jezika omogućio je da se hrvatski jezik rabi u školama i crkvi kao i razvoj hrvatskog narodnog pokreta u 19. stoljeću. Mate Meršić Miloradić 1910. pokreće i novine 'Naše novine', a oko njega okupljaju se i preporoditelji. Raspadom Austro-Ugarske (1918.) područje naseljavanja Gradišćanaca pripast će poglavito Austriji koja ukida dvojezične škole (hrvatske su imale 6 razreda) i postupno se uvodi njemački jezik kao službeni. Godine 1976. Austrija ograničava i upotrebu hrvatskog jezika u javnom životu, da bi 1987. bio dijelom ukinut, i uveden kao službeni u 6 od 7 gradišćanskih kotara. Godine 2003. je izdana Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika.“

Gradišćanski Hrvati među sobom se razlikuju po imenu i dijalektu. Govorise se, stoga, o skupinama imenom: Štoji, Vlahi, Dolinci, Haci i Poljanci.

Jedan je dan premalo vremena za razgled cijeloga Gradišća, tako da smo odlučili zadržati
se samo među Poljancima. Poljanci su skupina koja živi u krajevima istočno od grada Mattersburga, zapadno od Nežiderskog jezera (njem. Neusiedler See), a južnije od Željeznog (Eisenstadt), gradišćanskoga glavnog grada.

Sljedeća postaja bilo je selo Klimpuh (njem. Klingenbach), gdje smo kod obitelji hrvatske Wlaschits ručali, a potom smo nastavili naše malo studijsko putovanje do Cogrštofa (Zagersdorf).
Svugdje su na lijepo ugostili, a posebice se trudio duhoviti, poznati vinar i vinogradar Mate Klikovits. U njegovom rodnome Gogrštofu razgledali smo nalazišta kod pet Brežuljkastih grobova (Hügelgräber), a ona svjedoče da je tamo vinova loza 2700 godina stara kultura. U podrumu vinarije „Mate“ kušali smo vrsna vina i sokove, a zatim nam je ljubazni i šaljivi Mate pokazao znamenitosti u Eisenstadtu.




>> Galerija <<

dzd, ožujak 2015.

online by Davor Bešlić © 2020 Hrvatska krovna udruga Salzburg
Mirabellplatz 5, A-5020 Salzburg