Propovijed šibenskoga biskupa Ante Ivasa na komemoraciji žrtava bleiburške tragedije i hrvatskog križnog puta, Bleiburg, 12. svibnja 2012.

"Smilujte se meni, smilujte se meni, barem vi prijatelji moji… Zašto me progonite!? Tko će učiniti da se napišu govori moji i zabilježi u knjige gvozdenom pisaljkom, i na ploču od olova ili dlijetom urežu u kremenu…?!” Tako je biblijski patnik Job, u svojoj zgaženosti, napuštenosti i osamljenosti, molio Boga i prijatelje. Čujemo li mi danas taj isti Jobovski krik, kojim su ovdje i odavde po cijeloj Hrvatskoj i svemu svijetu, kriknule stotine tisuće hrvatskih Jobova, izdanih, predanih, i poniženih, zgaženih, mučenih i u bezbroj “hudih jama” pobacanih!? “Gorko plače noću i suze teku niz obraze njegove, nema tko da ga utješi od svih milih njegovih. Spomeni se Gospode što nas zadesi, pogledaj i vidi sramotu našu…"

preuzeto s: blog.vecernji.hr

Cijeli članak...

online by Davor Bešlić © 2020 Hrvatska krovna udruga Salzburg
Mirabellplatz 5, A-5020 Salzburg